Godišnja doba

I opet se cuju kapljice kise kako udaraju u moj prozor.Ponovo pada.Vec sedmi dan zaredo,ne mogu da izadem iz kuce zbog te kise.Bez prestanka pada vec danima i to kao sto se kaze u narodu ''Lije ko oz kabla''.Vec su se napravili potoci po nasim ulicama i nikome nam ne dozvoljava da izadjemo iz kuce.To je ta prokleta jesen.Godisnje doba koje ne volim nikako,upravo zbog kise.Ta kisa nam ne dozvoljava da zivimo.Zatvara nas u nase domove i ne uzima nam nasu slobodu.Ona nam dode kao sudija koji nas osuduje na zatocenistvo.Kao da smo nesto skrivili,kao da smo ucinili nesto lose.Sjedim pred prozorom i zamisljeno gledam u daljinu.Razmisljam o toj kisi i mislim u sebi : '' Da li je ona stvarno sudija koji nas kaznjava za nesto ?? '' A onda sam sebi opet dajem odgovor : '' Pa mozda i jeste.Mozda nam to priroda vraca za sve ono sto mi njoj radimo. Mozda nas sada kaznja tim ''zatvorom'',ako se to uopste moze nazvati zatvor. Pa mozda nam je bas taj zatvor potreban da se zapitamo sta radimo.Sta radimo nasoj prirodi i da li smo zasluzili taj zatvor.Ja evo vec dugo sjedim i posmatra i mislim da zasluzujemo i puno gore.I da je ta kisa nikakva kazna.Ali opet mozda to i nije kazna.Mozda to priroda place.Mozda je boli nesto,jer mi ne pazimo na nju.Mozda smo je povrijedili nasim djelima i ona sada tuzna i povrijedena place. Pa treba da se zapitamo da li je jesen vrijeme tuge ili vrijeme kaznjavanja.Treba da sjednemo ispred nasih prozora i posmatramo.Prije dok nisam shvatio ove cari kise i ovu njenu ljepotu i poucnost nisam je cijenio.Ali sada kada malo bolje razmislim pa kisa i jesen i nisu tako losi koliko se nama cine.Od nje mozemo mnogo da naucimo samo ako znamo da je razumijemom, ako znamo da pricamo njen jezik.A za to nije potrebno puno truda samo malo posmatranja i razmisljanja.I nakon ovog pocinjem da puno vise cjenim jesen i kisu i vise mi nisu tako mrski.Cak sta vise mislim da volim jesen i da volim kisu.