Godišnja doba

Jesen-to hladno godišnje doba. Volim sve što ona donese, i vjetrove i kiše. Ne one kiše koje donesu poplave i štete, već one blage. Šetnje ulicama dok ti vjetrovi mrse kosu, silne oktobarske i jesenje boje, šum jesenjeg lišća, mutne i brze rijeke, i magle koje grle okolna brda dok cijeli prizor djeluje tako nestvarno. Jesenjski plodovi koji još dozrijevaju, prazne ulice, tišine i hladne noći. Sve je to dio jeseni. Topli domovi i tmurna jutra, smrknute face tek ponekog prolaznika. Klupe prekrivene lišćem, blatnjave ulice i prvi znakovi duge zime. Vjetrovi koji se igraju sa požutjelim lišćem i umornim granama starog drveća. Još uvijek se čuje poneki cvrkut ptice, a već sledeći dan čut će se samo zvuk motornih testera. Oblaci stidljivo skrivaju sunce. U zraku se osjeća miris opalog lišća. Prolaznici svoje lice skrivaju pod kišobrane. Grad se odmara od ljeta, od svih vrućina, svi se polako zatvaraju u porodični krug, krug pun ljubavi i topline, bez obzira koliko je jesen hladna. Ona uvijek vrati stare osjećaje i zato volim jesen, volim sve ono što drugi ne vide, ljepotu hladnih kišnih kapi, dok udaraju o prozore kuće, tu jesenju zimu, koja prkosi svemu.