Jesen-to hladno godišnje doba. Volim sve što ona donese, i vjetrove i kiše. Ne one kiše koje donesu poplave i štete, vec one blage. Šetnje ulicama dok ti vjetrovi mrse kosu, silne oktobarske i jesenje boje, šum jesenjeg lišæa, mutne i brze rijeke, i magle koje grle okolna brda dok cijeli prizor djeluje tako nestvarno. Jesenjski plodovi koji još dozrijevaju, prazne ulice, tišine i hladne noci. Sve je to dio jeseni. Topli domovi i tmurna jutra, smrknute face tek ponekog prolaznika. Klupe prekrivene lišcem, blatnjave ulice i prvi znakovi duge zime. Vjetrovi koji se igraju sa požutjelim lišcem i umornim granama starog drveæa. Još uvijek se čuje poneki cvrkut ptice, a vec sledeci dan èut ce se samo zvuk motornih testera. Oblaci stidljivo skrivaju sunce. U zraku se osjeca miris opalog lišća. Prolaznici svoje lice skrivaju pod kišobrane. Grad se odmara od ljeta, od svih vrucina, svi se polako zatvaraju u porodicni krug, krug pun ljubavi i topline, bez obzira koliko je jesen hladna. Ona uvijek vrati stare osjecaje i zato volim jesen, volim sve ono što drugi ne vide, ljepotu hladnih kišnih kapi, dok udaraju o prozore kuce, tu jesenju zimu, koja prkosi svemu.
Zima. Najhladnije godišnje doba. Tad sve je u bijelom ogrtacu. Zaledeni potocici i zamagljeni prozori iz kojih se stidljivo probija svjetlost. Pahulje koje se presijavaju na svijetlu ulicni svjetiljki. Sve te grane drveca skoro na zemlji od težine snijega i zatrpani krovovi kuca. Djeciji smijeh koji odzvanja na sve strane, još poneka izgubljena ptica, negdje u daljini, pjevuši.Tako je hladno i cini se kao da su se i kucice stisle jedna uz drugu. Promrzle ruke prolaznika, dok užurbano hodaju i nestaju tiho, iza sebe ostavljaju trag u snijegu. A oni, u kojima još uvijek cuci ono maleno, nestašno dijete u zimi vide radost i ispunjenost. Nista cudno,lijepo je gledati krupne pahulje koje padaju u nizu, bijele staze, ulice i dim koji polako nestaje kao što ce i ta zima. A onda sunce ponovo zasja. Priroda se probudi, drvece olista. Proljece potisne zimsku tišinu. Nestane zimske monotonije i sve ponovo ozivi, dobije neku svoju boju. Prestanu hladne kiše. Zatim dodju ljetnje tople veceri i setnje ulicama pod vedrim nebom, navecer, onda kad i sunce se povuce, kad se grad odmara od topline, ulice su pune, pune ljudih zeljnih smijeha i dugih razgovora.
Nema komentara:
Objavi komentar